Umjetnost je trijumf nad kaosom.
Art is the triumph over chaos.
John Cheever

subota, 8. siječnja 2011.

ŠKOLA ANIMIRANOG FILMA ČAKOVEC

Mnogi zaljubljenici u sedmu umjetnost upoznati su sa radom Škole animiranog filma, popularnog ŠAF-a, iz Čakovca. No, neki možda i ne znaju da iz malog studija smještenog u vrhu zgrade Centra za kulturu Čakovec već 35 godina izlaze maštoviti uradci školaraca vođenih iskusnim Edom Lukmanom i njegovom desnom rukom Jasminkom Ljubić-Bijelić. Ti uradci vrlo brzo dospiju na velike ekrane domaćih i stranih revija i festivala, te bivaju prepoznati kako od strane stručnih povjerenstava, tako i od auditorija diljem svijeta.
Edo Lukman i učenici
     „Krenuli smo kao „podstanari“ u dječjem odjelu Gradske knjižnice, da bi izgradnjom Centra za kulturu dobili ove sadašnje prostorije koje smo jako dobro opremili. U posljednjih desetak godina ŠAF je uspio skupiti opremu koja nam omogućava da radimo kompletnu produkciju, i to vrlo kvalitetnu, a po potrebi i profesionalnu animaciju.“, objašnjava napredak gospodin Lukman.
ŠAF-ov brzi uzlet dogodio se u vrijeme kad je na mjesto suvoditeljice dospjela Jasminka Ljubić-Bijelić, koja je došla sam kao student informatike 1998. godine. U to vrijeme ŠAF se odlučio na jednu drugačiju koncepciju rada u tehničkom, ne pedagoškom smislu.
     „Dakle te godine ŠAF je krenuo s informatičkom tehnologijom. Nabavljeno je prvo računalo i cjelokupni proces pravljenja filma prešao je na njega. Tijekom godina povećali smo broj računala, informatizirali se, tako da sam ja čak svoj diplomski rad napisala o primjeni informatike u filmskom stvaralaštvu s naglaskom na animirani film. To je bilo nešto sasvim novo i drugačije od standarnog poimanja informatizacije na mom fakultetu.“, kaže Jasminka.
Lutke iz animiranog filma "Podmornica"
Glavni likovi u ovoj priči ipak su klinci. Kroz ŠAF su prodefilirale mnoge generacije. Koliko god se činilo da je s generacijama s vremenom sve teže i teže raditi, promatrajući lutke i ostale rekvizite koje su djeca vlastoručno izradila, te slušajući o mukotrpnom, ali uzbudljivom radu, može se pomisliti da je rad s djecom na filmskim projektima ipak jedno vrlo posebno zadovoljstvo.

     Možda vam se priča o ŠAF-u čini kao još jedna u nizu slatkih pričica iz provincije, no, ako ste imalo stali i razmislili, vjerojatno ste spoznali da je ŠAF jedna od svijetlih točaka animiranog filma u Hrvatskoj.


ANIMATION FILM SCHOOL ČAKOVEC


     Many fans of the seventh art are familiar with the work of the Animation film school from Cakovec.  Imaginative designs of school children are coming from the small studio located in the top of the building of the Centre for Culture Čakovec. These designs quickly reach the big screens of national and international shows and festivals, and are identified both by expert committees, and the audience around the world. Children are led by experienced Edo Lukman and his co-worker Jasminka Ljubić Bijelić.
Creative souls of the School
     "We started off as "tenants" in the children's ward of the City Library. When the Cultural Centre was built, we got the current premises which are very well equipped. In the past ten years, the School has managed to gather the equipment that allows us to do a full production of a high quality, and if necessary, professional animation", explains the progress Mr. Lukman. 
     The School's rapid ascent took place when Jasminka Ljubić-Bijelić arrived at the place of co-leader. She came as a student of computer science in 1998. At that time, the School decided to use a different conception of work in technical, not pedagogical sense. 
Edo Lukman and his students
     "So that year, School has started with information technology. We purchased the first computer and the entire process of filmmaking has passed on it. Over the years we have increased the number of computers. I even wrote my graduate work based on the application of information technology in filmmaking, with an emphasis on animation. It was something new and different from the notion of standard information technology at my college", says Jasminka. 
     The main characters in this story are still kids. The School have walked through many generations. As much as it seemed that it is more difficult to work with children over time, watching the puppets and other props that the children single-handedly created, and listening to the arduous, but exciting work on the films, it can be concluded that working with children is a very special content. 

     Maybe the story about Animation school seems like one of the many sweet little story from a small town, but if you think over a little bit, you probably know that the Animation Film School Čakovec is one of the bright spots of animated film in Croatia.

srijeda, 29. prosinca 2010.

UMJETNOST NA BOŽIĆNOM SAJMU „PROIZVODI HRVATSKOG SELA“



     Oni koji posjećuju ovaj sajam iz godine u godinu navikli su na miomirise svježe pečenih štrukli, dimljenog mesa, dobro odležanog sira i pripravaka od hrvatskih biljaka. Tu i tamo zastali bi nad radovima kakve kumice koja pravi čipku ili drvodjelca koji izrađuje mužare i daske za rezanje u starinskom štihu. Možda bi pomislili: „Hm, vrlo zgodno!“, a možda i: „Lijepo, no ne trebaju mi suveniri. Ajme, što miriše vratina!“.
posjetnica udruge "Zlatne ruke"
     Ove zime, pod šatorom nasuprot Glavnog kolodvora, osvrnite se malo i na ono izvan gastroponude. Kao predstavnica udruge čuvara i izrađivača narodnog ruha „Zlatne ruke“, gospođa Marica Kurtak zauzela je poziciju blizu ulaza u šator. Šarenilo nakita i tradicionalnih detalja koje izrađuje lako upada u žensko oko. Saznala sam da gospođa Marica i njena udruga djeluju u malenom naselju Dolina u blizini Nove Gradiške. Članice udruge nastoje prikupiti što je više moguće narodnog ruha i ostalih predmeta, te ih tako očuvati od zaborava. Još jedan način očuvanja od zaborava je upravo i izrada tardicionalne odjeće, nakita i ostalih modnih detalja poput rukavica, kapa, torbi i remenja. Članice koriste tehnike koje pomalo i izumiru, a nije im ni strana izrada stolnjaka, posteljine i sličnih uporabnih predmeta. Upornost u korištenju zahtjevnih tehnika i kreativnost ovih gospođa zbilja pokazuju njihove zlatne ruke.
Suzana Strancarić iz Udruge "Trlica"
     Na još jedan od rijetkih štandova s umjetničkim izlošcima nabasala sam između hrpe sireva, domaćeg sušenog voća i keksića s marmeladom. Ovaj je pak pripadao udruzi „Trlica“. Članica udruge, Suzana Strancarić, pokazala mi je nakit prilično komplicirane izrade. U udruzi nastoje sačuvati i oživjeti kulturnu baštinu i prenijeti je mlađim naraštajima. Za ovakve rukotvorine će se sigurno naći mlade kandidatkinje koje ih neće poželjeti samo nositi, već i izrađivati.
suveniri od bračkog kamena
     Pri izlasku iz šatora za oko su mi zapeli i suveniri od bračkog kamena. Posebna čar umjetnina od kamena je u njihovoj čvrstoći, trajnosti i postojanosti. Takvi su se doimali i suveniri koje izrađuje Denis Radić iz Splita. Uz ovakve autohtone umjetnine, ne treba se bojati da Hrvatska nema što ponuditi. Samo treba poraditi na promidžbi.









ART OF CHRISTMAS FAIR "PRODUCTS CROATIAN VILLAGE"

     Those who visit this fair from year to year are used on the scents of the freshly baked pie, smoked meat, good mellow cheese and preparations made of Croatian plants. Now and then they would stop to take a look at the work of some old lady who makes lace or carpenter who makes mortars and cutting boards with the antique charm. They might have thought: "Hmm, very nice!". And perhaps "It's nice, but I don’t need souvenirs. Wow, what a wonderful smell of dry loin!".
hand-made vest from "Golden hands"

     This winter, in a tent opposite of the main train station, look at the things beside food variety. As a representative of the association of keepers and makers of traditional costumes "Golden hands", Mrs Maria Kurtak has taken a position near the entrance to the tent. Colorful jewelry and traditional details easily make you stucked around. I learned that Mrs. Marica and her associations operate in a small village Dolina (Valley)near the Nova Gradiska. Members of the association are trying to collect as much as possible national costumes and other things, and so preserve them from oblivion. Another way of preserving them from oblivion is exactly the production of clothing, jewelry and other fashion accessories such as gloves, hats, bags and belts. Members use the techniques that are almost extinct. They also make tableclothes, linen and similar decorative items. Persistence in the use of challenging techniques and creativity of these ladies really show their golden hands.
string art from "Trlica"

     I stumbled  on another one of the few stalls with art exhibits between piles of cheese, dried fruit and homemade cookies with jam. This one belonged to the association "Swingle". A member of the association, Suzana Strancarić, showed me the jewelry of the quite complicated construction. The association tried to preserve and revive cultural heritage and transmit it to younger generations. For these handicrafts they will surely find the young candidates that will not only want to wear, but also create it.

     When I was leaving the tent for I noticed souvenirs made of stone from the Brač (very well known Croatian island). The special charm of the stone art pieces is in their strength, durability and stability. These souvenirs made by Denis Radić from Split appeared to be just like that. With indigenous works of art like these, we should not be afraid that Croatia has nothing to offer. Just need to work on publicity.

utorak, 28. prosinca 2010.

VELIKI BOŽIĆNI SAJAM KNJIGA U TVORNICI KULTURE


Mozaik kniga organizirao je veliki božićni sajam knjiga koji je uvelike olakšao kupovinu božićnih poklona mnogim građanima. I ne samo to. Popunjavanje kućne biblioteke kvalitenim naslovima, nabavka dugo željene knjige po povoljnoj cijeni, poticanje mladih koji nemaju velik džeparac na kupovanje i konzumiranje štiva- sve su to razlozi zbog kojih je Tvornicu kulture svaki dan od 19. do 22. prosinca posjetilo nekoliko tisuća ljudi.
     Cijene su bile nevjerojatne. Dječji romani mogli su se kupiti za svega nekoliko kuna, razne duhovne knjižice i knjižice sa stihovima za desetak, enciklopedijski svesci za dvadesetak. Romani za odrasle raznih književnih žanrova koštali su od deset do pedeset kuna, stručna literatura također nekoliko desetaka kuna. Za meni osobno omiljena izdanja Reader's Digesta, debela, korisna i sadržajna, trebalo je izdvojiti samo tridesetak kuna!
     Ovakvu priliku propustit će rijetko koja osoba. Sa zanimanjem sam pratila profil posjetitelja sajma. Isto kao i na Interliberu i sličnim sajmovima, bilo je tu djece i studenata, mladih parova, dobro odjevenih gospođa i umirovljenika. Knjiga je danas zaista dostupna svima. Pada li zbog toga vrijednost knjige? Ili se zapravo povećava? U ovom članku neću polemizirati o tome, ali zato Vas molim da glasate na anketi sa strane. Hvala!







GREAT CHRISTMAS BOOK FAIR IN CULTURE FACTORY
 
     Book’s Mosaic organized the great Christmas book fair, which has greatly facilitated the purchase of Christmas presents to many citizens. And not only that. Completing the home library with quality-driven pieces, the acquisition of long-desired book at an affordable price, encouraging young people who do not have much pocket money on buying and consuming literature-these are all reasons why thousands people visited the Culture Factory each day from 19th to 22nd December.
     The prices were incredible. Children's novels could be purchased for only a few kunas, a variety of spiritual books and booklets with the lyrics for a dozen, and encyclopedic volumes for twenty. Novels for adults of various literary genres costed from ten to fifty kunas, technical literature almost the same. For my personal favorite issues of Reader's Digest people had to pay only thirty kunas! And you know Reader’s Digest’s books- thick, useful and content.
     This was the chance that rare person would miss. I observed the profile of the fair visitors. Same as the Interliber and similar exhibitions, there were children and students, young couples, well-dressed ladies and retirees. The book is now truly available to everyone. Does the value of the book fall down because of that? Or actually increases? In this article I will not argue about it, but I’m asking you to vote the poll on the right side. Thank you.

četvrtak, 16. prosinca 2010.

ODRŽAN SEDMI „BUVLJAK“ U AKC MEDIKI



     
 Izgleda da je posljednjih nekoliko godina sve popularnije nabavljati takozvane „second-hand“ stvari, prvenstveno odjeću i modne detalje. I dok neki cijeli svoj život sakupljaju unikate i zaboravljene antikvitete na Hreliću, Britancu i sličnim mjestima, drugi, osobito oni mlađi, tek otkrivaju da za malo novaca mogu obnoviti svoju garderobu ili kolekciju stripova Alana Forda.
     U nedjelju je održan sedmi po redu Buvljak u Galeriji Jogurt Autonomnog Kulturnog Centra Medika. Bila je to prilika za sve one koji su se htjeli riješiti stvari koje skupljaju prašinu kod kuće. Bila je to prilika i za one redovito obilaze ovakva događanja u potrazi za nečim potrebnim ili nepotrebnim, ali u svakom slučaju kvalitetnim i povoljnim. Bila je to prilika i za one koji se bave izradom predmeta svake vrste, a nemaju mjesto na kojem bi ih izložili i prodali. I naposlijetku, bila je to prilika i za mene, koja nisam posjetila prvih šest Buvljaka, da ga napokon posjetim i odlučim ih posjećivati i ubuduće.



     Iako kupoprodaja nije dugo trajala, od 12 do 16 sati, mnogi su bili zadovoljni kupljenim, odnosno prodanim. Uglavnom se to odnosilo na žensku populaciju, vjerojatno zato što djevojke imaju više mogućnosti za eksperimentiranje s modom. Kao posjetitelja me najviše impresionirala količina talenta upravo onih ljudi koji su došli prodavati svoje unikatne radove. Nakit, broševi, magnetići za hladnjak, pleteno donje rublje- cijela galerija stvari koje zaslužuju vlastitu malu izložbu. Na neki način ovaj buvljak to i 
jest. 

SEVENTH FLEA MARKET IN "AKC-MEDIKA"

     It seems that the last few years people increasingly buy so-called "second-hand" items, especially clothing and fashion accessory. And while some of those people collect uniques and forgotten antiques at the flea market, the British square and similar places, others, particularly younger ones, started to discover that for little money you can renew your wardrobe or collection of Alan Ford's comics. 
     The seventh flea market was held on Sunday at Yogurt Gallery in the Autonomous Cultural Centre Medika. It was an opportunity for all those who wanted to get rid of things that collect dust at home. It was an opportunity for those who regularly visit such events in search of something necessary or unnecessary, but in any case, good quality and cheap. It was an opportunity for those involved in producing items of all kinds, and have no place to be exhibited and sold. And finally, it was a chance for me, who haven't visited first six flea markets, to finally  visit it and decide to visit them in the future. 
     Although buying and selling did not last long, from 12 to 16 hours, many are satisfied with purchase, or sold. That mainly referred to the female population, probably because girls have more opportunities to experiment with fashion. I was impressed as a visitor with the amount of talents precisely those people who came to sell their unique works. Jewelry, brooches, magnets for the fridge, knitted underwear-whole gallery of things that deserve their own little exhibition. In some way this flea market is just it.


subota, 4. prosinca 2010.

ZAVRŠIO VELIKI GLAZBENI OUTLET

     Svi koji su od 2. do 4. prosinca posjetili kino Europa a nisu gledali film, zacijelo su bili na prvom katu i iskoristili mogućnost kupovine glazbenih izdanja po „studentskim“ cijenama. A za to čak i nisu morali biti studenti. Veliki glazbeni outlet i ove je godine privukao tisuće ljudi željnih kvalitetne i ujedno pristupačne glazbe. Na glazbenom outletu tako se moglo naći sve- od svih vrsta rock glazbe, uključujući ponajbolja imena poput Brucea Springsteena, Boba Dylana, Johnnyja Casha, Coldplaya, Led Zeppelina i tako dalje, preko razne vrste domaće glazbe (Oliver Dragojević, Magazin, Gibonni, Vesna Pisarović, Nina Badrić)pa do raznolikih reggae, rap, ska, rock'n'roll i sličnih kompilacija.

     Najjeftiniji nosači zvuka koštali su nevjerojatno skromnih deset kuna, dok se za poznatija imena i CD setove izdvajalo po pedesetak kuna. Izlagači su bile izdavačke kuće Aquarius Records, Dancing Bear i Menart. Sudeći po riječima jednog od prodavača, akcija je bila i više nego uspješna. „Ja mislim da je par tisuća ljudi prošlo samo danas, a ovo je već treći dan. Stvarno je puno ljudi iskoristilo priliku što je glazba jako povoljna i dostupna.“, kazao je prodavač Josip, pomalo iscrpljen od cjelodnevnog stajanja, ali očigledno zadovoljan odazivom.
     Akcija je bila vremenski i lokacijski smještena baš onako kako treba- u centru grada na početku prosinca, kada nije ni prerano ni prekasno za kupnju blagdanskih darova. Dobra strategija, na zadovoljstvo i organizatora i kupaca.





FINISHED BIG MUSIC OUTLET

     All that people who visited Cinema Europa from 2nd to 4th December and didn't watch a movie, surely were on the first floor and take advantage to purchase music editions by the "student" prices. And they even did not have to be students. This year musical outlet attracted thousands of people who want both quality and affordable music. They could find everything- from all types of rock music, including the best names like Bruce Springsteen, Bob Dylan, Johnny Cash, Coldplay, Led Zeppelin and so on, through various kinds of Croatian music (Oliver, Magazin, Gibonni, Vesna Pisarović, Nina Badrić), to various reggae, rap, ska, rock'n'roll, and similar compilations.
     The cheapest CDs costed incredibly modest ten kunas, while the better known names and CD sets costed fifty kunas. Exhibitors were publishing houses Aquarius Records, Dancing Bear and Menart. Judging by the words of one of the sellers, the action was more than successful. "I think here was a couple of thousand people only today, and this is already the third day. Really a lot of people have used the opportunity as the music is very cheap and accessible.“, said the seller Josip, a bit exhausted from standing all day, but obviously pleased with the response.
     The action was time and location-situated just as it should be- in the city center at the beginning of December, when it is not too early nor too late to buy holiday gifts. Good strategy makes organizers and customers satisfied.

petak, 3. prosinca 2010.

RETROSPEKTIVA NENADA PUHOVSKOG

     Za vrsnog hrvatskog dokumentarista Nenada Puhovskog svi su čuli, no koliko je zapravo ljudi pogledalo njegove filmove? Program Tuškanca od prvog do četvrtog prosinca zato pruža svim ljubiteljima dokumentaraca, filmske umjetnosti, socijalne angažiranosti i atmosfere starog kina da pogledaju odabrane filmove Nenada Puhovskog. Pri tome oni poput mene mogu nadoknaditi propušteno, a oni koji kontinuirano prate rad Nenada Puhovskog prisjetiti se njegovih ponajboljih radova. Na programu tzv. autorskih večeri su filmovi iz sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih i novog milenija. Prve večeri retrospektive prikazana su dva filma iz Puhovskovih mlađih dana: studentski rad „Činča“ i kontroverzni rad nastao nekoliko godina kasnije, „Mrtva luka“. Oba filma u crno-bijelom, s karakterističnim pristupom znatiželjnog mladog režisera, a toliko zapravo različita. Prvi priča priču o djevojci koju „svi smatraju čudnom“, a istodobno je svi poznaju i na neki „čudan“ način vole. Drugi je pak obavijen sumornim oblakom odbačenosti, a prikazuje ljude iz Prihvatilišta za odrasle osobe u Bidružici. Njihove priče rastužuju, a zbog same tematike i načina prikaza situacije, film nije bio javno prikazivan sve do 1991. godine.

     O svojem studentskom filmu Nenad Puhovski kaže: „Kao i mnogi studenti, nisam htio raditi dokumentarac. Htio sam raditi igrani film. Na kraju me Ante Babaja na jedan svoj način uvjerio da trebam raditi dokumentarac.“ Za Puhovskog su oba filma bila i više nego poučno iskustvo, osobito kad uzmemo u obzir da su to bile godine u kojima se tek počeo razvijati kao dokumentarist. „Iz ovih filmova naučio sam dvije za mene važne stvari koje sam kasnije pokušao realizirati u nekim drugim filmovima. Kroz ovaj prvi film sam naučio da se ljude može voljeti i filmom. To se čini jako važno i to pokušavam pokloniti studentima kao neki svoj stav. Kroz drugi film sam naučio da se treba boriti za ljude koji to ne mogu sami, za ljude s margine, za one koji su deprivilegirani.“, rekao je prije prikazivanja filmova.

     Cijeli govor možete poslušati ovdje, a nadam se da će vas ponukati da se i sami uputite do Tuškanca ovih dana i uđete u dokumentaristički svijet Nenada Puhovskog.











RETROSPECTIVE OF NENAD PUHOVSKI

     Everybody have heard about an excellent Croatian documentarist Nenad Puhovski, but how many people actually have watched his movies? Program of Tuškanac cinema from first to fourth December offers to all lovers of documentaries, film art, social engagement and the atmosphere of the old cinema to watch selected movies by Nenad Puhovski. In doing so, those like me can catch up, and those who continually follow up work of Nenad Puhovski can recall his best pieces. On the program  are films from the seventies, eighties, nineties and new millennium. The first evening presents two films from Puhovski’s younger days: student work "Činča" and the controversial work which came several years later, "Still port”. Both films are black and white, with a characteristic approach of the curious young filmmaker, and in fact so different. The first story is about the girl that "all considered strange”, but at the same time everybody knows her and love her in some “strange way”. The second film is   enveloped by a cloud of abandonment, and shows the people of Shelters for adults in Bidružica. Their stories make people sad, and because the themes and how the situation is presented, the film was publicly screened fifteen years later.


     About his student film Nenad Puhovski says: "Like many students, I didn’t want to do a documentary. I wanted to do a feature movie. At the end, Ante Babaja convinced me, in his special way, that I should do a documentary.” Both films were  more than learning experience, especially when we consider that these were the years in which he started to develop as a documentarian. "From these movies, I learned two important things for me, which I later tried to implement in some other films. Through the first film I've learned that people can be loved by the movie. It seems very important, and I try to give this attitude to my students. Through the second film I have learned that we need to fight for people who can not do it alone, for people from the margins, for those who are underprivileged.”, he said before the screening of films.

     You can hear the whole speech here, and I hope it will prompt you to go to Tuškanac these days and enter the world of documentary by Nenad Puhovski.

nedjelja, 28. studenoga 2010.

FESTIVAL SLAVENSKIH KULTURA

Umjetnost ruši barijere jezika, kultura i nacionalnosti. Jedan od dokaza je i drugi po redu Festival slavenskih kultura, „SLAVistika u Europi“, u trajanju od 25. do 27. studenog. Organizatori festivala su Hrvatsko slavističko društvo i Klub studenata južne slavistike A-302. Glavni cilj ovog festivala  su razmjene ideja i znanja mladih znanstvenika i studenata različitih struka na okruglim stolovima. Uz to, festival nudi i uživanje u brojnim umjetničkim ostvarajima iz svih područja. Tako je na samom otvorenju Festivala slavenskih kultura na Filozofskom fakultetu istodobno otvorena i izložba fotografija „Stopama Filipa Kovačevića“. Prigodni domjenak učinili su još ugodnijim članovi benda DVD 3io.



     Dekan Filozofskog fakulteta Damir Boras obratio se gostima ne skrivajući zadovoljstvo zbog odaziva. „Bit ćemo jako sretni da dolazite i ubuduće. Ovo je već drugi puta, a dobit ćemo , nadam se, i potporu za sljedeću godinu od Ministarstva kulture u još većem obujmu. Nadam se da će nas doći i iz drugih zemalja još više i  da ćemo moći osigurati da ovaj festival bude mjesto druženja nego i razmjene znanja i budućih prijateljstava.“, izjavio je dekan.
     Nakon okruglih stolova koji su se održavali u petak i subotu na Filozofskom fakultetu, u Klubu SC i Klubu Željezničar održane su razne svirke i zabave. Jedan od najupečatljivijih nastupa imala je ženska vokalna grupa Čipkice, čije članice pjevaju tradicijske napjeve iz cijeloga svijeta.
     Posjetivši festival, lako se možemo povezati sa ostalim pripadnicima slavenskih naroda i kultura, te shvatiti koliko toga imamo zajedničkog. Razlike to povezivanje samo čine zanimljivijim.




SLAVIC CULTURE FESTIVAL
Art breaks the barrieres of language, culture and ethnicity. One of the proof is the second Festival of Slavic Culture, "Slavistic in Europe", lasting from 25th to 27th November. Festival organizers are the Croatian Slavic Society and the Students Club of South Slavistic A-302. The main goal of this festival is exchanging ideas and knowledge of young scientists and students from different professional backgrounds at round tables. In addition, the festival offers    the many art pieces from all areas. So, at the opening of the Festival of Slavic culture at the Faculty of Philosophy people could enjoy an exhibition of photographs "Footsteps of Filip Kovacevic“. Members of the 3io DVD band made a party even more enjoyable.



     Dean of the Faculty of Philosophy, Damir Boras, spoke to the guests, not hiding his satisfaction. "We will be very happy if you come in the future. This is the second time, and we will get the support for next year by the Ministry of Culture in an even greater extent. I hope that next year more people will come, and that this festival will be a place of gathering, but also to exchange knowledge and future friendships“, said Dean.
     After the round tables were held on Friday and Saturday at the Faculty of Philosophy, the Students Centre Club and Club Željezničar held a variety of music and entertainment. One of the most memorable performances had Čipkice, the female vocal group, whose members sing traditional songs from all around the world.
     By visiting this festival, we can easily connect with other members of the Slavic nations and cultures, and realize how much we have in common. Differences make this connection only more interesting.